VIDI RSS

• Što je posebno u letećem olimpijs...
  

  Ako ste pratili otvaranje ovogodišnjih Olimpijskih igara u Parizu, vjerojatno vas je naviše fasciniralo paljenje kotla s olimpijskim plamenom, koji po prvi puta nije postavljen na neko fiksno postolje, već je pričvršćen za balon koji ga je podigao na visinu, kako bi obasjavao nebo iznad velikog dijela francuskog glavnog grada.

  No sami balon nije jedina inovacija u pogledu olimpijskog kotla, već je po prvi puta odlučeno da se u njemu do kraja Olimpijade neće koristiti fosilna goriva, što znači da ovo zapravo i nije prava vatra.

  Naime, Teddy Riner i Marie-Jose Perec koji su upalili kotao, samo su simbolično usmjerili Olimpijske baklje prema njemu, jer je dizajner Mathieu Lehanneur stvorio nešto što se temelji na svjetlosno-dimnim efektima kakvi se obično koriste u modernim hollywoodskim filmovima na mjestima gdje nije dozvoljeno korištenje otvorenog plamena.

  

  Prsten u podnožju balona sadrži 40 LED svjetala koja osvjetljavaju oblak vodene pare stvoren od 200 visokotlačnih mlaznica kako bi se dobio efekt treperenja plamena i dima, no zapravo se radi o dimno-svjetlosnom showu na električni pogon.

  Drugim riječima, kotao privezan na balon na vrući zrak ne gori, već samo stvara efekt vatre, kako bi i Olimpijske igre svijetu pokazale da je glavni trend današnjeg doba eliminacija fosilnih goriva i štetnih emisija koje nam truju atmosferu i mijenjaju klimu.

  Opskrba električnom energijom i vodom dovodi se sa zemlje žicama i crijevima do strukture u zraku, sustavom EDF-a, francuske multinacionalne elektroprivredne tvrtke u vlasništvu francuske vlade.

  Inače, balon s olimpijskim kotlom se nalazi na istoj lokaciji s koje su 1783. godine balonom na vrući zrak poletjela braća Montgolfier.

  Valja naglasiti da će olimpijski kotao tijekom dana biti spuštan na zemlju, dok će se noću podići na visinu od 30 metara, odnosno 60 metara ako računamo i visinu samog balona.

  
  
• Robot traži i uništava korov baca...
  

  Roboti s bacačima plamena ne djeluju kao nešto što biste voljeli imati u svojoj blizini, no istraživači sa sveučilišta Texas A&M u SAD-u i Sveučilišta umjetne inteligencije Mohamed Bin Zayed u Abu Dhabiju, u suradnji s tvrtkom Boston Dynamics, opremili su četveronožnog robota Spota s umjetnom inteligencijom za pronalaženje korova i plamenikom na propan koji ga može doslovce sasjeći u korijenu.

  Istraživači su uvježbali Spotov algoritam umjetne inteligencije da prepozna korov među poljima običnih usjeva, a na stražnju stranu pričvrstili su mu spremnik napunjen propanom koji se koristi kao gorivo malog bacača plamena koji drži robotova ruka.

  

  Spot je konfiguriran da luta poljima u potrazi za korovom, a kada ga uz pomoć algoritma računalnog vida pronađe, upali svoj plamenik i s velikom preciznošću usmjeri vatru u središnje dijelove biljke koje spali do te mjere da iz tog mjesta korov više neće moći izrasti barem godinu dana, kao što možete vidjeti u ovom videu.

  Treba naglasiti da se plamenik ne koristi za spaljivanje čitavog korova, jer bi to bilo previše neučinkovito ali i opasno za okolne kulture, pa i ljude, već samo za zagrijavanje njegove jezgre malim i kratkim mlazovima vatre do te mjere da se rast korova zaustavi.

  Istraživački tim testirao je Spota na polju pamuka u Teksasu, tražeći od njega da usmjeri svoju vatru na određene vrste korova, poput običnog suncokreta i goleme ambrozije. 

  Tijekom pet ispitivanja pokazalo se da je robot točan i učinkovit, a jedini problem koji zasad ima je kratko trajanje baterije pa Spot nije mogao paliti korov duže od 40 minuta.

  Istraživački rad možete pronaći na ovoj poveznici.

  
  
• VIDEO: Samoamputacija pomaže robot...
  

  Samoamputacija se može činiti kao drastičan potez, ali to je taktika preživljavanja koja se pokazala osobito zgodnom za brojna bića. Robotičari s Fakulteta inženjerstva na Sveučilištu Yale crpili su inspiraciju iz guštera, rakova i drugih životinja koje odbacuju dijelove sebe kada se nađu u škripcu u svrhu daljeg kretanja.

  Izvan laboratorija, robot bi se mogao suočiti s mnogim potencijalnim opasnostima. Grana drveta  može pasti na njega i prikliještiti ga, a može se i zaglaviti ispod stijene tijekom misije potrage i spašavanja, čime bi prestao u potpunosti izvršavati svoje zadaće.

  Laboratorij profesorice Rebecce Kramer-Bottiglio razvio je tehnologiju koja omogućuje robotu da selektivno odvoji svoje udove i oslobodi se takvih potencijalnih zamki.

  Kritičan za tehnologiju je materijal koji su robotičari izumili u laboratoriju i koji nazivaju bikontinuirani termoplastični elastomer. Termoplastika koju koriste je gumena krutina na sobnoj temperaturi koja se topi u tekućinu na oko 140 °C. Utopljen je u pjenastu strukturu napravljenu od silikona koja drži termoplastiku na mjestu kada se rastali u tekućinu. 

  Dva silikonska tijela imaju sloj dvokontinuiranog termoplastičnog elastomera na svojim izloženim površinama. Pjene se zagrijavaju tako da se termoplast rastali u tekućinu. Silikonska matrica drži rastaljeni materijal poput spužve, sprječavajući njegovo istjecanje. Nakon kontakta dvaju dijelova rastaljeni materijal se spaja u kontinuiranu tekuću masu. Materijal se zatim hladi i stvrdnjava kako bi povezao dva dijela. A za odvajanje, spoj se zagrijava tako da se materijal otopi i oslabi, omogućujući dvama dijelovima da se lako odvoje, kao što možete vidjeti u ovom videu.

  "Dakle, ako robot obavlja svoje normalne operacije i hoda po divljini, ali onda se nešto dogodi njegovoj nozi, primjerice veliki kamen padne na nju, cijeli bi robot zapeo", rekao je Bilige Yang, doktorand i glavni autor rada. "Ali budući da imamo mogućnost rastopiti i oslabiti ovaj zglob u kojem je materijal, ostatak robota moći će otići bez amputirane noge."

  To je slična taktika koju koriste gušteri. Ako ga napadač zgrabi za rep, gušter automatski otpušta ud i juri na sigurno, a i rak će izbaciti ozlijeđeni ud koji ga usporava. 

  "Naš materijal ne samo da pomaže u preživljavanju robota, on omogućuje i dinamičnu promjenu oblika", rekla je Kramer-Bottiglio. "Robotski moduli mogu se sami rekonfigurirati u različite morfologije za izvođenje zadataka koji zahtijevaju specifične oblike i ponašanja."