VIDI RSS

• Novi plan za rušenje međunarodne ...
  

  NASA je raspisala natječaj za američke tvrtke koje će izraditi US Deorbit Vehicle (USDV), svemirsku letjelicu namijenjenu sigurnom deorbitiranju Međunarodne svemirske postaje kao dio njezinog planiranog povlačenja iz orbite Zemlje i kontroliranom rušenju u more.

  Od 1998. godine, pet svemirskih agencija (Kanadska svemirska agencija, Europska svemirska agencija, Japanska agencija za istraživanje svemira, Nacionalna uprava za zrakoplovstvo i svemir i ruska Državna svemirska korporacija Roscosmos), upravljalo je Međunarodnom svemirskom postajom, a svaka je bila odgovorna za upravljanje i kontrolu hardvera i komponenti koje održava, piše NASA u svojem blogu.

  Postaja je dizajnirana da bude međuovisna i oslanja se na doprinose cijelog partnerstva kako bi funkcionirala. Sjedinjene Američke Države, Japan, Kanada i zemlje sudionice Europske svemirske agencije obvezale su se upravljati postajom do 2030. godine, a Rusija najmanje do 2028.

  Po završetku programa Međunarodne svemirske postaje, stanica će biti deorbitirana na kontrolirani način kako bi se izbjegao pad u naseljena područja. Siguran izlazak iz orbite Međunarodne svemirske postaje zajednička je odgovornost svih pet svemirskih agencija. U budućnosti, Sjedinjene Države planiraju svoje operacije u niskoj Zemljinoj orbiti prenijeti na platforme u komercijalnom vlasništvu i upravljanju kako bi se osigurao stalni pristup i prisutnost u svemiru za istraživanje, tehnološki razvoj i međunarodnu suradnju.

  NASA i njezini partneri proučavali razvili su preliminarnu strategiju i akcijski plan koji je procijenio korištenje više svemirskih letjelica za podršku operacijama deorbite, a sada su zaključili da bi novo rješenje svemirske letjelice za "šlepanje" pružilo bolje mogućnosti za odgovorno deorbitiranje.

  USDV je usredotočen na završnu aktivnost deorbitiranja. Bit će to novi dizajn svemirske letjelice ili modifikacija postojeće svemirske letjelice koja mora funkcionirati na svom prvom letu i imati dovoljnu redundantnost i sposobnost oporavka od anomalija za sigurno deorbitiranje ISS-a. USDV će trebati više godina za razvoj, testiranje i certificiranje prije nego što ga lansiraju u svemir, spoje na ISS i zadaju mu da odvede postaju u sigurnu vatrenu smrt.

  
  
• RNK prvi puta oporavljen iz izumrle...
  

  Tasmanijski tigar ili tilacin je izumrla životinja koja je živjela izolirana na australskom otoku Tasmaniji, gdje su ga europski kolonizatori držali štetočinom na poljoprivrednim zemljištima i ubijali. Nakon dužeg vremena provođenja takve prakse, znanost je shvatila da se nalazi na pragu izumiranja no bilo je kasno pa je posljednji poznati živi primjerak uginuo u zatočeništvu 1936. godine, a od tada više nije viđen niti jedan.

  Genetička tvrtka Colossal Biosciences objavila je svoju namjeru da oživi tasmanijskog tigra tehnikama genetskog inženjeringa, pa su u tu svrhu znanstvenici uspjeli gotovo u potpunosti rekonstruirati njegov genom. No taj DNK "nacrt" je zapravo samo jedan dio biološke slagalice, jer znanstvenici također trebaju njegov RNK nacrt, koji detaljno opisuje kako se geni izražavaju i reguliraju u različitim tkivima tijela.

  Sada su znanstvenici na sveučilištu Stockholm University u Švedskoj poduzeli prvi korak prema tom cilju, izdvajanjem RNK iz uzorka tasmanijskog tigra koji se čuvao u muzejskoj zbirci 130 godina. Ovo je veliko postignuće koje nije postignuto po prvi put samo za tu životinju, već za bilo koju izumrlu vrstu, jer je RNK sklona vrlo brzoj razgradnji izvan žive stanice.

  U novoj studiji znanstvenici su razvili novu metodu za izdvajanje drevne RNK prilagodbom tehnika koje se obično koriste na novijim uzorcima. Pritom su uspjeli izdvojiti i pročistiti stotine milijuna fragmenata RNK iz kože i mišićnog tkiva tasmanijskog tigra. Nakon uračunavanja duplikata i neupotrebljivo kratkih sekvenci, završili su s 1,5 milijuna mišićnih RNK sekvenci i 2,8 milijuna kožnih.

  Analiza je povezala sekvence mišićne RNK s 236 gena, uključujući one koji proizvode proteine ​​poput aktina i titina, koji su odgovorni za istezanje i kontrakciju. Uzorci kože odgovarali su 270 gena, kao što je onaj koji proizvodi keratin, protein koji tvori čvrstu prevlaku kože, kose i noktiju. Intrigantno, tim je čak uspio identificirati nekoliko fragmenata RNK molekula za koje se činilo da potječu od virusa koji su živjeli u ili na tasmanijskom tigru.

  Ova studija pomaže izgraditi potpuniju sliku o tasmanijskom tigru i nudi Colossal Biosciencesu veliku pomoć u oživljavanju izumrlih životinja, mada je to još uvijek dosta daleko za postići u praksi. 

  Istraživanje objavljeno u časopisu Genome Research možete pronaći na ovoj poveznici.

  
  
• VIDEO: Ljudski neuroni povezani s r...
  

  Cortical Labs je australska tvrtka koja obavlja zadivljujući rad na integraciji ljudskog moždanog tkiva, uzgojenog iz matičnih stanica, u silicijsku elektroniku, gdje neuroni mogu komunicirati s komponentama računala koristeći iste električne signale koje šalju i primaju u mozgu, i pokazivati ​​ponašanje učenja tako što se stalno mijenjaju, povećavaju i smanjuju veze kao što to rade kada učimo.

  

  Tvrtka kaže da njezini ljudski neuroni rastu, uče i prilagođavaju se kao i mi, troše znatno manje energije, uče puno brže i učinkovitije generaliziraju naučeno znanje od građevnih blokova današnjih superračunala, dok pokazuju više intuicije i kreativnosti.

  Živi neuroni neprestano se ponovno povezuju2 na silicijskoj podlozi, formirajući, jačajući i slabeći veze kao odgovor na podražaje.

  Tvrtka je izašla na svjetsku scenu 2022. s radom pod naslovom "In vitro neuroni uče i pokazuju osjećaje kada su utjelovljeni u simuliranom svijetu igre, kao što možete vidjeti u ovom videu.

  Sposobnost doživljavanja senzacija ili osjećaja u ovom se slučaju odnosi na očitu sklonost neurona prema uređenoj i predvidljivoj električnoj stimulaciji kada je spojena na računalni čip, za razliku od nasumične i nepredvidive stimulacije.

  

  Tim Corticala učinkovito je koristio ovu preferenciju kao shemu nagrade/kazne dok je stanicama unosio informacije o video igri Pong i dopuštao im da pomiču "reket", te je otkrio da su moždane stanice brzo mogle shvatiti kako utakmica funkcionira, zadržavši loptu u igri znatno duže nakon samo 20 minuta u sustavu.

  

  Ovo postavlja etička pitanja, ima li zbirka ljudskih moždanih stanica uzgojenih u petrijevoj zdjelici, okupanih cerebro-spinalnom tekućinom i hranjenih električnom slikom simuliranog svijeta, moralna prava?

  Ako im na kraju omogućite kontrolu nad robotskim tijelom, dajući im elektronsku presliku stvarnog svijeta sličnu onoj koju nama daju osjetila što dalje?

  I dok tvrtka pokušava komercijalizirati ovu tehnologiju, postavljaju se moralna pitanja o etici ovakvih hibridnih sustava.