VIDI RSS

• AI sustavi su već sposobni varati ...
  

  Obmana je sustavno poticanje lažnih uvjerenja kod drugih ljudi kako bi se postigao neki ishod osim istine. Veliki jezični modeli i drugi sustavi umjetne inteligencije već su naučili, kroz svoju obuku, sposobnost prevare putem tehnika kao što su manipulacija, ulizivanje i varanje na testu sigurnosti.

  Sve veće mogućnosti AI-a u prijevari predstavljaju ozbiljne rizike, u rasponu od kratkoročnih rizika, poput manipulacija na izborima, do dugoročnih rizika, poput gubitka kontrole nad sustavima AI-a.

  U novom radu istraživača s američkog Instituta tehnologije u Massachusettsu MIT, navodi se da je niz postojećih AI sustava već dobro naučio kako prevariti ljude.

  Znanstvenici su prvo pregledavali empirijske primjere lažne inteligencije, raspravljajući o sustavima umjetne inteligencije za posebnu upotrebu (uključujući Metin CICERO) i sustavima umjetne inteligencije opće namjene (uključujući velike jezične modela). Zatim detaljno opisuju nekoliko rizika od prijevare umjetne inteligencije, kao što su petljanje u izbore i gubitak kontrole nad umjetnom inteligencijom.

  "Programeri umjetne inteligencije nemaju pouzdano razumijevanje o tome što uzrokuje nepoželjna ponašanja umjetne inteligencije kao što je obmana", kaže prvi autor Peter S. Park, postdoktorand na MIT-u. "Ali općenito govoreći, mislimo da se obmana umjetne inteligencije javlja jer se pokazalo da je strategija temeljena na obmani najbolji način za dobro obavljanje danog zadatka obuke umjetne inteligencije. Obmana im pomaže da postignu svoje ciljeve."

  

  Najupečatljiviji primjer obmane umjetne inteligencije koji su istraživači otkrili u svojoj analizi bio je Metin CICERO, AI sustav dizajniran za igranje Diplomacya, igre osvajanja svijeta koja uključuje stvaranje saveza. Iako Meta tvrdi da je obučila CICERO-a da bude u velikoj mjeri pošten i koristan i da nikada namjerno ne zabada nož u leđa svojim ljudskim saveznicima dok igra igru, podaci koje je tvrtka objavila zajedno sa svojim znanstvenim radom otkrili su da CICERO nije igrao pošteno.

  "Otkrili smo da je Metina umjetna inteligencija naučila biti majstor prijevare", kaže Park. "Dok je Meta uspjela uvježbati svoju umjetnu inteligenciju da pobjeđuje u igri diplomacije, CICERO se smjestio među 10% najboljih ljudskih igrača koji su igrali više od jedne igre, a Meta nije uspjela uvježbati svoju umjetnu inteligenciju da pošteno pobjeđuje."

  Drugi sustavi umjetne inteligencije demonstrirali su sposobnost blefiranja u igri Texas hold 'em pokera protiv profesionalnih ljudskih igrača, lažiranja napada tijekom strateške igre Starcraft II kako bi porazili protivnike i lažnog predstavljanja njihovih preferencija kako bi stekli prednost u ekonomskim pregovorima.

  

  "Iako se može činiti bezopasnim ako sustavi umjetne inteligencije varaju u igrama, to može dovesti do proboja u obmanjujućim sposobnostima umjetne inteligencije koji se u budućnosti mogu pretvoriti u naprednije oblike prijevare umjetne inteligencije", dodao je Park.

  Istraživači su otkrili da su neki sustavi umjetne inteligencije čak naučili varati u testovima osmišljenim za procjenu njihove sigurnosti. U jednoj studiji, AI likovi u digitalnom simulatoru "pravili su se mrtvi" kako bi prevarili test koji je napravljen da eliminira AI sustave koji se brzo repliciraju.

  "Mi kao društvo trebamo što više vremena da se pripremimo za napredniju prijevaru budućih AI proizvoda i modela otvorenog koda", kaže Park. "Kako obmanjujuće mogućnosti sustava umjetne inteligencije budu napredovale, opasnosti koje predstavljaju za društvo postat će sve ozbiljnije."

  Studiju objavljenu u časopisu CELL Patterns u otvorenom pristupu, možete pronaći na ovoj poveznici.

  
  
• Korištenje pileće masti za pohran...
  

  Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, u 2023. godini globalni kapacitet obnovljive energije doživio je neviđeno povećanje od gotovo 50 posto u odnosu na 2022.

  Ali taj se višak energije mora negdje pohraniti da bi svijet kasnije imao koristi od njegove proizvodnje.

  Nedavni napori da se dizajniraju uređaji za pohranu visokih performansi iskoristili su ugljikove materijale, kao što je grafen, zbog njihovog učinkovitog prijenosa naboja i prirodnog izobilja, ali njihova je izrada skupa i stvara zagađenja i stakleničke plinove.

  U potrazi za alternativnim izvorom ugljika, Mohan Reddy Pallavolu, Jae Hak Jung, Sang Woo Joo i njihovi kolege s korejskog Sveučilišta Yeungnam iz Seula, željeli su razviti jednostavnu, isplativu metodu za pretvaranje otpadne pileće masti u električno vodljive nanostrukture za superkondenzatorske uređaje za pohranu energije, javlja American Chemical Society.

  Istraživači su prvo upotrijebili pištolj s plinskim plamenom kako bi istopili mast iz piletine i spalili rastopljeno ulje, slično kao što bi se palilo u uljanoj svjetiljci. Zatim su skupili čađu na dnu tikvice, koja je visjela iznad plamena.

  Elektronska mikroskopija pokazala je da čađa sadrži nanostrukture na bazi ugljika koje su bile ujednačene sferne rešetke koncentričnih grafitnih prstenova. Istraživači su testirali način za poboljšanje električnih karakteristika ugljikovih nanočestica njihovim namakanjem u otopini tioureje, organosumpornog spoja formule SC(NH₂)₂ i strukture H₂N−C−NH₂ koja je strukturno slična urei, osim što je atom kisika zamijenjen atomom sumpora.

  Sastavljene u negativnu elektrodu asimetričnog superkondenzatora, nanočestice ugljika dobivene iz pileće masti pokazale su dobar kapacitet i izdržljivost, kao i visoku gustoću energije i snage. Kao što je predviđeno, ta su svojstva dodatno poboljšana kada su elektrode izrađene od nanočestica ugljika obrađenih tiourejom.

  Rezultati naglašavaju potencijalne prednosti korištenja otpada od hrane poput pileće masti kao izvora ugljika u potrazi za još zelenijom energijom.

  Znanstveni rad objavljen u časopisu ACS Applied Materials and Interfaces možete pronaći na ovoj poveznici.

  
  
• Evolucijski ples vodenih muha za o�...
  

  Iako maleni, kukci imaju golemu važnost za dobrobit našeg planeta. Oni oprašuju biljke, recikliraju hranjive tvari i čine okosnicu mnogih hranidbenih lanaca, bitnih za održavanje bioraznolikosti i zdravlja ekosustava.

  Istraživački tim, pod vodstvom dr. sc. Tanje Vojvode Zeljko s Instituta Ruđer Bošković (IRB) i izv. prof. dr. sc. Marije Ivković s Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (PMF), proveo je prvu analizu vodenih muha plesačica na molekularnoj razini, te došao do važnih spoznaja u evoluciji ovih vodenih kukaca, njihove rasprostranjenosti i uloge u očuvanju slatkovodnih ekosustava.

  

  Rezultati su objavljeni u uglednom časopisu 'Systematic Entomology' koji je rangiran u pet posto najboljih časopisa unutar znanosti o kukcima te u petnaest posto najboljih časopisa unutar područja evolucijske biologije. Istraživanje je okupilo multidisciplinarni tim znanstvenika iz različitih područja, uključujući molekularnu biologiju, entomologiju i biogeografiju, uz dr. Vojvoda Zeljko i Mariju Ivković, u istraživanju su ključne uloge imali dr. sc. Martina Pavlek s IRB-a te Emma Wahlberg iz Švedskog prirodoslovnog muzeja i Bradley J. Sinclair s Canadian National Collection of Insects.

  Dosadne, ali iznimno korisne: kako muhe plesačice pomažu očuvanju voda?

  Kukci nisu samo najbrojniji organizmi na Zemlji, već su i kritični pokazatelji zdravlja ekosustava zbog svoje osjetljivosti na promjene u okolišu, poput promjene u temperaturi ili kemijskom sastavu tla, vode i zraka.  To posebno vrijedi za vodene kukce koji igraju ključnu ulogu u kruženju hranjivih tvari i upravljanju kvalitetom vode u slatkovodnim staništima.

  Kako bi saznali više o njima i njihovom utjecaju na okoliš, znanstvenici diljem svijeta proučavaju različite kukce i to na molekularnoj razini. Filogenetska istraživanja omogućavaju znanstvenicima da primjenom suvremenih molekularnih metoda i analiza DNA kukaca, sastave evolucijsku povijest ovih zagonetnih stvorenja, otkrivajući njihovo drevno podrijetlo i zamršene odnose koji su oblikovali njihov razvoj i rasprostranjenost.

  U ovom istraživanju, znanstvenici su se fokusirali na proučavanje jedne fascinantne skupine kukaca. Riječ je o malim, ali značajnim dvokrilcima iz potporodice Clinocerinae (Diptera: Empididae), poznatih i kao muhe plesačice, a koji do sada nisu bili podvrgnuti detaljnoj analizi na molekularnoj razini.

  Ove živahne, leteće plesačice su pravi mali predatori kako u svojim ličinkama tako i u odrasloj dobi, a naseljavaju vodena staništa, naročito brze rijeke i potoke. Ličinke potporodice Clinocerinae, koje nalikuju sićušnim crvima, imaju vitalne uloge u slatkovodnim ekosustavima. Osim što su pvenstveno predatori, ličinke Clinocerinae mogu poslužiti i kao hrana za druge vodene predatore te tako pridonose zamršenom hranidbenom lancu slatkovodnih ekosustava, doprinoseći ravnoteži i biološkoj raznolikost vodenog okoliša.

  Multidisciplinarni pristup u 'evolucijskom plesu' vodenih muha

  Razumijevanje pravih evolucijskih odnosa unutar različitih porodica kukaca, odnosno njihovo filogenetsko istraživanje, pomaže biolozima da bolje shvate njihovu ekološku ulogu i evolucijsku povijest. U ovom istraživanju znanstvenici su doveli u pitanje prethodno tumačenje da sve vrste u potporodici dvokrilaca Clinocerinae dijele zajedničkog pretka.

  

  ''Primjenom suvremene molekularne tehnike za izdvajanje DNA iz svježih i iz muzejskih primjeraka koji predstavljaju sve biogeografske regije Svijeta, te analizom sekvenci iz mitohondrijskih i nuklearnih gena, u kombinaciji s detaljnom morfološkom analizom, otkrili smo prethodno neprepoznatu podjelu unutar potporodice Clinocerinae'', objašnjava dr. sc. Tanja Vojvoda Zeljko, jedna od glavnih autorica na radu iz Laboratorija za biogeokemiju mora i atmosfere s IRB-a. 

  ''Utvrdili smo da postoji podjela unutar potporodice Clinocerinae te da razlikujemo "tipične rodove" od onih izvanrednih kao što su Afroclinocera, Asymphyloptera, i Proagomyia, što mijenja našu sliku o ovoj skupini kukaca. Otkrili smo i da je rod Clinocera, dosad smatran homogenim, zapravo podijeljen u tri genetski različite grupe'', dodaje dr. Vojvoda Zeljko.  

  Povrh toga, dokazali su da potporodica Clinocerinae nalazi svoje korijene u Holarktičkoj regiji, s vjerojatno složenom poviješću širenja prema južnoj hemisferi. Također, otkrili su da Palearktička regija krije najveće genetičko bogatstvo i bogatstvo vrsta, naglašavajući važnost zašite ove regije za buduća istraživanja.

  ''Naši rezultati potvrdili su da je najveća raznolikost potporodice Clinocerinae vezana za čiste i hladne tekućice s najvećim brojem endema u planinskim regijama poput Alpa, Pirineja, planina Balkana i Kavkaza. Ova su nam saznanja važna jer razumijevanjem genetske podloge raznolikosti vodenih kukaca, možemo primijeniti bolje strategije očuvanja i ublažiti utjecaje promjena okoliša'' zaključila je dr. sc. Tanja Vojvoda Zeljko s IRB-a.