VIDI RSS

• Zakon koji bana TikTok u SAD-u sada...
  

  Američki Senat je ovih dana imao puno posla. Osim što je odobrio desetke milijardi dolara za pomoć Ukrajini u oružju i streljivu, usvojio je nacrt zakona koji će zabraniti TikTok aplikaciju u SAD-u, ukoliko tvrtka ByteDance ne proda TikTok u roku od 12 mjeseci od donošenja nekoj američkoj tvrtki.

  Kako bi zakon stupio na snagu potrebno je da ga samo potpiše predsjednik JoeBiden, koji je već prije izjavio da će to učiniti ukoliko prođe na Senatu.

  Ovaj zakon zanimljivog imena "Zakon o zaštiti Amerikanaca od aplikacija kontroliranih od stranih neprijatelja," na glasovanju je odobrilo 79 senatora, dok ih je 18 bilo protiv.

  Senat je odobrio mjeru koja zahtijeva da ByteDance prodaje TikTok ili se suoči sa zabranom, glasovanjem od 79 protiv 18.  Zakon pod zanimljivim imenom: “Zakon o zaštiti Amerikanaca od aplikacija kontroliranih stranih neprijatelja,” sljedeći će se tjedan uputiti predsjedniku Joeu Bidenu, koji je već prije rekao da će ga potpisati.

  Kao i nakon prijašnjih prijedloga, ByteDance tvrdi da je zakon neustavan, što znači da će se žestoko boriti svim pravnim sredstvima da ne stupi na snagu. Vjerojatno neće spriječiti njegovo uvođenje, ali je za očekivati da će žalbe koje pripremaju usporiti njegovu primjenu. 

  Američki zakonodavci i obavještajna zajednica već duže vrijeme govore da je TikTok prijetnja nacionalnoj sigurnosti, mada nitko nije iznosio direktne dokaze da aplikacija doista špijunira građane i prikuplja njihove podatke koji se šalju komunističkom vodstvu Kine.

  Senatori koji su glasali protiv novog zakona kažu da da je TikTok prijetnja po američke građane samo hipotetska i da se zabrinutost može najbolje riješiti donošenjem općeg zakona o privatnosti koji bi pružio učinkovitiji način zaštite osobnih podataka Amerikanaca.

  
  
• U dobra stara vremena genomi su bil...
  

  Evoluciju se često interpretira kao proces koji stalno povećava složenost organizama tijekom vremena. Obično se misli da su današnji organizmi u borbi za preživljavanje prikupili brojne prilagodbe koje su im dale prednost nad puno jednostavnijim izumrlim predcima.

  Međutim, novi rad koji je u multidisciplinarnom znanstvenom časopisu Nature Communications objavio tim hrvatskih znanstvenika s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu (FER), Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Instituta Ruđer Bošković (IRB) dovodi u pitanje ove ukorijenjene ideje, pokazujući da je zapravo genetsko pojednostavljivanje glavni mehanizam koji stvara biološku raznolikost na Zemlji.

  U ovom istraživanju hrvatski znanstvenici otkrili su da svi današnji višestanični organizmi, poput životinja, biljaka i gljiva, imaju puno jednostavnije genome u usporedbi s njihovim dalekim predcima. To znači da je pojednostavljenje genoma, a ne njihovo usložnjavanje, dominantan evolucijski proces koji oblikuje naše genetske informacije. Ovi rezultati otkrivaju fascinantan paradoks da složeni organizmi, poput ljudi, imaju mnogo manje vrsta gena od svojih dalekih jednostaničnih predaka koji su živjeli prije više milijardi godina.

  Kako bi objasnili ovaj genetski paradoks znanstvenici su uveli novo načelo koje se temelji na ideji eksternalizacije (outsourcinga) genskih funkcija. "Preslikavanje genoma na ukupnu složenost organizama tijekom evolucijskog vremena slabo je istraženo područje", napominje prof. dr. sc. Tomislav Domazet-Lošo s IRB-a, koji je zajedno s izv. prof. dr. sc. Mirjanom Domazet-Lošo s FER-a vodio istraživanje.

  "Naš rad pokazuje da višestanični organizmi kontinuirano pojednostavljuju svoje genome. Ovaj paradoksalni nesrazmjer između ukupne složenosti organizama i njihovih genoma objasnili smo pomoću procesa kojeg smo nazvali funkcionalni outsourcing", objašnjava izv. prof. Mirjana Domazet-Lošo.

  

  Koncept funkcionalnog outsourcinga podrazumijeva da je svaka genska funkcija koja je skupa za organizam potencijalna meta evolucijskog pojednostavljenja. Logika iza ovog fenomena vrlo je jednostavna: zašto bi organizam sam proizvodio energetski skupe genske proizvode, ako postoji jeftinija opcija da ih dobije iz okoliša pomoću neke biološke interakcije kao što je na primjer parazitizam, predacija ili simbioza?

  Zanimljivo je da je outsourcing genskih funkcija analogan poslovnoj praksi outsourcinga. Zapravo, još se jednom potvrđuje da biologija milijunima godina pretječe društvene fenomene. U poslovnom outsourcingu tvrtka angažira vanjske dobavljače za obavljanje nekih poslova koji bi inače bili skuplji ako bi ih tvrtka sama obavljala. Drugim riječima, outsourcingom se tvrtka fokusira na razvoj svojih ključnih kompetencija i postaje visoko specijalizirana tamo gdje ima najbolje rezultate. Slično se ponašaju i današnje životinje, gljive i biljke – visoko su specijalizirane i egzistencijalno ovisne o drugim igračima u ekosustavu.

  Ovo je u bitnoj suprotnosti s ekosustavima u prošlosti u kojima su živa bića bila samodostatnija i manje osjetljiva na poremećaje okoliša. Međutim ova samodostatnost nije bez izazova jer su organizmi, figurativno rečeno, morali u ruksaku uokolo nositi sav svoj genetski alat. To je s jedne strane u teškim vremenima bilo spasonosno, ali u povoljnijim uvjetima to je bio naporan i nepotreban posao.

  

  "Evolucija biljaka dobro ilustrira fenomen genskog outsourcinga. Prijelaz iz vodenih okoliša na kopno suočila je biljke sa brojnim životnim ugrozama, što uključuje zračenje, isušivanje, ekstremne temperaturne promjene i nedostatak hranjivih tvari. Rane kopnene biljke nosile su se s ovim problemima zadržavajući bogatu kolekciju najrazličitijih tipova gena u svojim genomima. Međutim, kada su se formirale prve šumske zajednice što uključuje i različite životinje i gljive, nastali su stabilniji uvjeti u kojima je eksplodirao outsourcing genskih funkcija. To je s jedne strane pojednostavnilo genome, dok je s druge strane dovelo do nastanka složenijih ekosustava s mnoštvom bioloških ovisnosti i interakcija'', naglašava dr. sc. Tomislav Domazet-Lošo.

  Outsourcing genskih funkcija, koji dovodi do značajnih pojednostavljenja genoma, i danas je dominantan evolucijski trend. "U suvremenim ekosustavima svi organizmi intenzivno iskorištavaju jedni druge. To znači da su svi oni, uključujući biljke, koje obično doživljavamo kao prilično autonomne organizme, svojevrsni paraziti u zamršenoj mreži bioloških interakcija. Možda ova tvrdnja zvuči iznenađujuće, ali upravo je taj stalni ekonomski rat između organizama proizveo nevjerojatnu bioraznolikost kojoj danas svjedočimo", zaključuju istraživači.

  Istraživački tim, uz dr. sc. Tomislava Domazet-Lošu s IRB-a i dr. sc. Mirjanu Domazet-Lošo S FER-a, čine Tin Široki te Korina Šimičević s FER-a.

  
  
• Obavezni popravci uređaja bez jams...
  

  Europski parlament je usvojio direktivu o tzv. “pravu na popravak” s 584 glasa za, 3 protiv i 14 suzdržanih. Pravila pojašnjavaju obveze proizvođača da popravljaju robu i potiču potrošače da popravkom produže životni ciklus proizvoda. 

  Možda najzanimljiviji dio direktive odnosi se na popravke uređaja kojima je isteklo jamstvo, što znači da će proizvođači nakon isteka jamstva, "uobičajene kućanske proizvode" poput pametnih telefona, televizora i drugih, čiji se popis može s vremenom proširiti, biti obavezni osigurati popravke po "razumnoj" cijeni tako da "potrošači nisu namjerno odvraćeni" od njih.

  Proizvođači moraju osigurati rezervne dijelove i alate, a ne se pokušavati izvući iz popravaka korištenjem "ugovornih klauzula, hardverskih ili softverskih tehnika".

  Osim toga, proizvođači ne smiju sprječavati korištenje rabljenih, originalnih, kompatibilnih ili 3D ispisanih rezervnih dijelova od strane neovisnih servisera sve dok su u skladu sa zakonima EU-a.

  Pored toga moraju osigurati web stranicu koja prikazuje cijene za popravke i ne mogu odbiti popraviti uređaj koji je prethodno popravio netko drugi.

  Osim što pomaže potrošačima uštedjeti novac, direktiva o pravu na popravak pomaže u smanjenju e-otpada i zagađenja okoliša.

  U svakom slučaju bit će zanimljivo vidjeti kako će proizvođači uređaja koji se prodaju u Europskoj uniji ispoštovati nova pravila igre i kakve će biti kazne ukoliko to ne učine.

  Nakon što Vijeće službeno odobri direktivu i objavi je u Službenom listu EU-a, države članice imat će 24 mjeseca da je prenesu u nacionalno zakonodavstvo.